Danilo Kiš
Danilo Kiš bio je romanopisac, pisac pripovijetki, esejist i prevodilac. Rođen je 22. februara 1935. godine u Subotici, a umro je 15. oktobra 1989. godine u Parizu.
Svoje prve radove objavio je 1953. godine u časopisima i listovima, i to: ,,Oproštaj s majkom“, ,,Sjutra“ – Pjesma o Jevrejki, ,,Odjek iz djetinjstva“, ,,Susret s majkom u jesen“, „Kraju mog djetinjstva“, ,,Crveni bik“. Kao student, objavljivao je eseje, pjesme, pripovijetke i prevode sa mađarskog, francuskog i ruskog jezika. Dok je radio na poslijediplomskom studiju, Kiš je bio istaknuti pisac za časopis ,,Vidici“, na kojem je sarađivao do 1960. godine. Godine 1962. objavio je prva dva romana, ,,Mansarda“ i ,,Psalam 44“. Roman ,,Psalam 44“, zasnovan je na istinitom događaju žene koja se porodila u logoru. Zatim je postao lektor na Univerzitetu u Strazburu. Ostao je na tom položaju do 1973. godine. U tom periodu preveo je nekoliko francuskih knjiga na srpsko-hrvatski: Lotreamona, Verlena, Kenoove Stilske vježbe i pesme Endre Adija. Također je napisao i objavio ,,Bašta, pepeo“ (1965. godine), ,,Rani jadi“ (1969. godine) i ,,Pješčanik“ (1972. godine)-za dijelove ovog romana poslužila su mu očeva pisma i istinite priče preživjelih logoraša. Kiš je obrazložio značenje riječi ,,pješčanik“, kao naslova knjige. Rekao je da predstavlja pukotinu kroz koju se ulazi u knjigu, ta pukotina je njena savršenost i hibridnost, metafora na pukotinu. Pješčanik kao stijena od pijeska je proizvod napuklina i geoloških potresa, kroz pješčanik protiče vrijeme, odnosno predstavlja sliku jednog napuklog vremena, napuklog bića i njihovog napuklog tvorca. Za svoj roman ,,Pješčanik“ Kiš je dobio prestižnu NIN nagradu, ali ju je vratio, nekoliko godina kasnije, iz političkih razloga. Uporedo sa djelom ,,Pješčanik“ objavio je i zbirku eseja ,,Po-etika“, a nešto kasnije i drugi dio ,,Po-etike“. Kroz eseje obrazlaže i svoje pisanje, zatim prožima citate i ubacuje dokumentarne tekstove. Njegova najpoznatija djela su ,,Grobnica Borisa Davidoviča“ i ,,Enciklopedija mrtvih“. Godine 1976. objavljena je ,,Grobnica Borisa Davidoviča“. Kiš je dobio inspiraciju da napiše roman u vrijeme kada je radio kao lektor na Univerzitetu u Bordou. Za ,,Grobnicu Borisa Davidoviča“ dobio je nagradu ,,Ivan Goran Kovačić“ 1977. godine. Za svoj književni rad, Kiš je 1980. godine dobio francusku književnu nagradu ,,Grand agile d`or de la ville de Nice“. ,,Sabrana dela Danijela Kiša“ objavljena su 1983. godine u deset tomova u Beogradu i Zagrebu. Za zbirku pripovijedaka ,,Enciklopedija mrtvih“ Kiš je dobio Andrićevu nagradu 1984. godine, a 1986. godine dobio je nagradu Skender Kulenović. ,,Izabrana dela“- proza u sedam knjiga, objavljena su 1987. godine u Beogradu i Sarajevu. Te godine je dobio Sedmojulsku nagradu. Godine 1988. izabran je za dopisnog člana SANU i dobio je dvije značajne međunarodne književne nagrade: u Italiji ,,Premio letterario Tevere“ i u Nemačkoj ,,Preis des Literaturmagazins“. Iste godine je dobio i ,,Avnojevu nagradu“. Američki PEN dodijelio mu je 1989. godine nagradu ,,Bruno Schulz Prize“.Britanski istoričar Mark Tomson napisao je biografiju Danila Kiša ,,Birth Certificate – The Story of Danilo Kiš“ u kojoj je tekst podijelio na trideset i tri odlomka gdje je predstavljen vodič kroz autentični život Danila Kiša. Njegova posthumna izdanja iz 1990. godine su: ,,Život, literatura“ (eseji, razgovori, dio rukopisne zaostavštine), izdanje u Sarajevu. ,,Gorki talog iskustva“ (intervjui), izdanje u Sarajevu. Sljedeće godine, u Beogradu je objavljena knjiga ,,Pjesme i prepjevi“. U knjizi ,,Porodični ciklus“ 1993. godine. Objavljene su tri knjige Kišovog autobiografskog ciklusa: ,,Rani jadi“, ,,Bašta, pepeo“ i ,,Pješčanik“. Njegova nedovršena knjiga priča ,,Lauta i ožiljci“ objavljena je 1994. godine u Beogradu, a tekstovi iz zaostavštine ,,Skladište“ objavljuju se 1995. godine na šezdesetogodišnjicu Kišovog rođenja. ,,Sabrana dela Danila Kiša“ objavljena su 1995. godine u četrnaest tomova i prevedena su na više svetskih jezika.
Danilo Kiš bio je više puta među kandidatima za Nobelovu nagradu za književnost, a uvršten je među deset najvećih pisaca druge polovine 20. vijeka.
Citati Danijela Kiša:
„Gaji sumnju u vladajuće ideologije i prinčeve. Drži se podalje od prinčeva.”
„Suština čovjeka, crta koja ga odvaja od životinje, jeste svijest o sopstvenoj smrti.”
„Nacionalizam je, prije svega paranoja. Kolektivna i pojedinačna paranoja.”
„Ne volim ljude koji se izvlače iz svega kao kišne gliste. Bez ožiljka i bez ogrebotine. Komedijaši.”
„Istoriju pišu pobjednici. Predanja ispreda puk. Književnici fantaziraju. Izvjesna je samo smrt.”
„Opasno je naginjati se nad tuđom prazninom, a u pustoj želji da se u njoj, kao na dnu bunara ogleda svoje vlastito lice; jer i to je taština. Taština nad taštinama.”